Većina modernih tapeta izrađena je od polivinil klorida (PVC).
PVC tapete su vrlo popularne zbog svoje izvrsne otpornosti na habanje, mogućnosti dizajna, dugovječnosti u usporedbi s tapetama na bazi prirodnog papira, kao i niske cijene. PVC tapete sadrže oko 40% volumnog udjela tekućine – ftalata plastifikatora i razrjeđivača koji omekšavaju inače tvrdi PVC. Tekuće komponente nisu kemijski vezane za polimer i stoga imaju veliku sklonost migraciji. Tekućine iz PVC-a tijekom proizvodnje djelomično isparavaju (do 20%), a djelomično ostaju unutar tapeta i mogu migrirati u okruženje.
Osim dokazanog štetnog djelovanja na endokrini sustav, neka istraživanja pokazala su i da ftalati mogu oštetiti pluća, bubrege i jetru. Respiratorni poremećaji (poput astme), kao i karcinom jetre i bubrega, povezani su s izloženošću ftalatima. Sve je više dokaza da ftalati djeluju štetno na ljusko tijelo. Stoga se preporuča izbjegavati ih koliko god je to moguće u svakodnevnom životu.
Sadašnje zakonodavstvo EU-a zabranjuje ili ograničava upotrebu mnogih vrsta ftalatnih plastifikatora u dječjim igračkama, medicinskim uređajima i materijalima u kontaktu s hranom.

Osim toga, sam PVC polimer izazvao je mnoge zamjerke zbog potencijalne štete koju nosi za prirodni okoliš, kao što je praktički beskonačan životni ciklus, niska mogućnost recikliranja i povrat energije, kao i potencijalno stvaranje dioksina.